Umetničke raznolikosti doista znaju da zvuče kao „mala” otkrovenja. Neprekidno prožimanje, apsolutni fokusi, prekidanost i lomovi — kao najsnažniji kontinuiteti preispitivanja sange — samo su polazišta na kojima svest umetnika započinje svoj put. Bez spoljašnjeg razloga, ali sa potpunom svrhom: svrhom apsolutne predstave svojstva.
Prvim časom našeg sagovorništva u NIHILEJ GIN KLUBU, uspevamo da razumemo jedan takav koncept drage Elize Stark i njenog stvaralaštva.
U svetu koji teži osrednjosti i buci, na koji način tvoja umetnost crpi moć iz one odabrane beskonačnosti o kojoj govorimo u NIHILEJ Gin Club-u kao kulturnom manifestu? Kako tvoje biće oblikuje umetnika koji odbija da bude običan?
E.S. – Zapravo, ja svoju snagu crpim iz običnog. Posmatram jednostavne stvari i pokušavam da zamislim sebe kao deo njih. Za mene je važno da budem u harmoniji sa svetom, iako sam, na svoj način, buntovnica.
NIHILEJ GIN je tečna galerija — opipljiva poetika. Kako ti, kao stvaralac, definišeš taj božanski trenutak — tu alhemiju neposredne bliskosti — kada se tvoj san i ostvarena želja transformišu u opipljivo delo?
E.S. – To leži upravo u onom trenutku kada muzika dopre do slušaoca kroz prste izvođača, kada pesnikove reči putuju kroz stihove i stignu do čitaoca, ili kada piće dotakne usne, gotovo poput poljupca.
Klub poetskog manifesta okuplja one čija reč — zapravo, čiji duh — poseduje težinu. Šta je to u tvom dosadašnjem radu što smatraš svojim čistim Opusom, onim što zaslužuje da ostane urezano u našu kolektivnu kulturnu baštinu?
E.S. – Postoji samo put. Sve što radim je odraz onoga što jesam, i raduje me što tim putem koračamo zajedno.
U našem poetskom radu navodi se da „nikada završena dela večito iznova izvode besmrtnost čina“. Kao umetnica, koliko se blisko identifikuješ sa ovom idejom neprestane potrage?
E.S. – U ovoj fazi se nalazim u stanju beskrajnog traganja, pa mi je teško da dam konačan odgovor.
Kako danas doživljavaš svoj potpis na etiketi NIHILEJ džina (i šire) kao doprinos stvaranju onih jedinstvenih obrazaca koji definišu našu sadašnju i buduću aristokratiju duha?
E.S. – Za mene je to zaista zajedničko putovanje. Divan je osećaj koračati njime uz prijatne saputnike.